Hrvatska Asocijacija Reikista "Reiki Usui"

[NPZ]

KNJIGE

Svrha proucavanja svetih knjiga i slusanja religijskih predavanja je da razviju samonadzor i mir u nama. Ja nisam za neobuzdano citanje knjiga, ma kako bile vrijedne. Previse citanja moze vam pomutiti um. Ono vodi u nadmudrivanje i intelektualnu oholost. Ono na cemu ja inzistiram je da procitano provedete u praksu. Ako ne sve, onda barem dvije tri stvari. Imajte takoder na umu da je knjiga samo putokaz, vodic. Citanje samo po sebi ne moze biti kraj putovanja. To je samo prvi korak. Citajte zbog prakticiranja, a ne zbog samog citanja. Previse knjiga u sobi ukazuje na to da osoba pati od intelektualne bolesti, kao sto previse tableta i bocica s lijekovima ukazuje na to da pati od neke fizicke bolesti.

S.S.B
_________________

[NPZ]

[muha505]

[NPZ]

Dobila mailom:

[IAO]

AA
Publikacija u Klasi B

LIBER LIBRAE Sub Figura XXX

KNJIGA RAVNOTEŽE


0. Shvati prije svega – o ti koji težiš našem drevnom Redu! – da je Uravnoteženost temelj (Velikog) Djela. Ako ti sam nemaš siguran temelj, na čemu ćeš onda stajati da bi upravljao silinama Prirode?

1. Znaj zatim, da pošto je čovjek rođen u ovom svijetu usred Mraka Materije i sukoba suprotstavljenih sila, njegovo prvo nastojanje treba biti da traži Luč kroz njihovo pomirenje.

2. Stoga se ti, koji imaš iskušenja i teškoće, raduj zbog njih, jer u njima je Snaga, i pomoću njih se otvara put do te Luči.

3. Kako bi moglo i biti drugačije, o čovječe, ti čiji je život samo dan u Vječnosti, kap u Oceanu vremena; kako bi mogao, da nemaš tako mnogo iskušenja, očistiti svoju dušu od zemaljske rđe? No sada je to tako, da Viši Život ometaju opasnosti i teškoće; nisu li ih imali i Mudraci i Hijerofanti prošlosti? Oni su bili proganjani i ponižavani, ljudi su ih mučili; ipak, i kroz to je njihov Sjaj rastao.

4. Zato se raduj, o Inicirani, jer što su veća tvoja iskušenja, tim je veći tvoj Trijumf. Kada te ljudi budu ponižavali, i govorili lažno protiv tebe, zar nije Majstor rekao: ˝Ti si blažen!˝?

5. Ipak, o aspirante, neka ti tvoje pobjede ne donesu Taštinu, jer s povećanjem Znanja bi trebalo doći i povećanje Mudrosti. Onaj koji malo zna, misli da zna mnogo; ali onaj koji zna mnogo svjestan je svog vlastitog neznanja. Vidiš li čovjeka koji si umišlja da je mudar? Mnogo više nade je za ludu, no za njega.

6. Ne žuri da osuđuješ druge; kako možeš znati da bi ti na njihovom mjestu mogao odoljeti iskušenjima? A i kad bi to bilo tako, zašto bi trebao prezirati nekog tko je slabiji od tebe?

7. Zato se ti koji žudiš za Magičkim Darovima pobrini da tvoja duša bude čvrsta i nepokolebljiva; jer ako budeš laskao svojim slabostima, Slab će steći moć nad tobom. Pokori se svome Sopstvu, ali se ne plaši ni čovjeka ni duha. Strah je neuspjeh i prethodnik neuspjeha, a hrabrost je početak vrline.

8. Zato se ne plaši Duhova, nego budi čvrst i ljubazan sa njima; jer ti nemaš prava da ih prezireš ili mučiš; a to te također može zavesti. Zapovijedaj im i tjeraj ih, proklinji ih Velikim Imenima ako je potrebno; ali im se ne rugaj, niti ih ne muči, jer to će te nesumnjivo dovesti u grešku.

9. Čovjek je ono što sam od sebe učini unutar granica određenih svojom naslijeđenom sudbinom; on je dio čovječanstva; njegova djela ne dotiču samo ono što on zove samim sobom, nego i cjelokupan univerzum.

10. Poštuj, i ne preziri fizičko tijelo koje je tvoja privremena veza sa spoljašnjim i materijalnim svijetom. Stoga neka tvoja mentalna Ravnoteža bude iznad uznemirenosti materijalnim zbivanjima; osnaži i kontroliraj animalne strasti, discipliniraj emocije i razum, hrani Više Težnje.

11. Čini drugima dobro zbog same dobrote, ne radi nagrade, niti radi njihove zahvalnosti ili naklonosti. Ako si velikodušan, nećeš težiti da čuješ izraze zahvalnosti.

12. Zapamti da je neuravnotežena silina zlo; da je neuravnotežena strogost okrutnost i tiranija; ali i da je neuravnotežena blagost samo slabost koja će dopustiti i podstaći Zlo. Djeluj strasno; misli racionalno; budi Svoj.

13. Pravi Ritual je isto toliko akcija koliko i riječ; on je Volja.

14. Zapamti da je ova Zemlja samo jedan atom u univerzumu, i da si ti samo jedan atom na njoj, te čak i ako bi postao Bog te Zemlje po kojoj puziš i gmižeš, čak i tada bi bio samo jedan atom, i to jedan među mnogima.

15. Ipak, imaj najveće samopoštovanje, i zato ne griješi protiv sebe. Grijeh koji je neoprostiv je svjesno i namjerno odbacivanje istine, suzdržavanje od spoznaje u strahu od saznanja da to znanje neće ugađati tvojim predrasudama.

16. Da bi stekao Magičku Moć, uči kontrolirati misao; dozvoli samo one ideje koje su u skladu sa željenim ciljem, a odbaci sva zastranjivanja i suprotne ideje koje se javljaju.

17. Usmjerena misao je sredstvo za neki cilj. Stoga obrati pažnju na moć tihe misli i meditacije. Materijalni čin je samo vanjski izraz tvoje misli, i zato je rečeno: ˝Glupa misao je grijeh˝. Misao je začetnik akcije, i ako slučajna misao može proizvesti mnogo rezultata, što sve ne bi mogla učiniti usmjerena misao?

18. Zato, kao što je već rečeno, učvrsti se snažno u ravnoteži silina, u središtu Križa Elemenata, onog Križa iz čijeg središta je izašla Stvaralačka Riječ pri rođenju osvita Univerzuma.

19. Budi zato okretan i aktivan kao Silfi, ali izbjegavaj lakoumnost i ćudljivost; budi energičan i snažan kao Salamanderi, ali izbjegavaj razdražljivost i okrutnost; budi prilagodljiv i otvoren prema slikama kao Undine, ali izbjegavaj lijenost i promjenljivost; budi radin i istrajan kao Gnomi, ali izbjegavaj grubost i pohlepu.

20. Tako ćeš postupno razvijeti moći svoje duše, i postati sposoban za upravljanje Duhovima elemenata. Jer ako bi pozvao Gnome da ugađaju tvojoj pohlepi, ti više ne bi upravljao njima, nego bi oni upravljali tobom. Da li bi zloupotrijebio čista bića šuma i planina da bi napunio svoje torbe i zadovoljio svoju glad za Zlatom? Bi li ponizio Duhove živog Ognja da bi oni služili tvojem bijesu i mržnji? Bi li povrijedio čistoću Vodenih Duša da ugađaju tvojoj požudi za razvratom? Da li bi silio Duhove Večernjeg Lahora da služe tvojoj ludosti i ćudljivosti? Znaj da sa takvim željama možeš privući samo Slabog, a ne Jakog, i u tom slučaju Slab će imati moć nad tobom.

21. U pravoj religiji nema sekti, stoga budi pažljiv da ne huliš ime pod kojim netko drugi poznaje svog Boga; jer ako huliš Jupitera, ti ćeš huliti JHVH, a u Ozirisu JHShVH. Pitaj i imati ćeš! Traži i naći ćeš! Kucaj i otvoriti će ti se!



Finis

[IAO]

Ovaj tekst me uvjek nanovo inspirira! Savršena uputa za Život u svim aspektima!

[Shani]

Evo sad pročitah. Imaš li toga još?
_________________
*** Postavi Boga na prvo mjesto u svom srcu***
___________________________________
http://www.svjetlotama.com/tekstovi.php
http://www.svjetlotama.com/index.htm

[IAO]

[twister]

http://mediapositiva.hr/Default.aspx?sid=9168


.......... To je situacija nalik onoj kad roditelji prije spavanja djetetu pričaju priču, pa kažu:
"Hajdemo se pretvarati da smo u džungli. Sjedimo ispod velike lijane i uživamo. Iznenada spazimo tigra. Što ćemo sad?"
"Ja bih se popela na drvo", kaže mama.
"Ja bih skočio u rijeku", kaže tata.
"Ja bih se prestao pretvarati da sam u džungli", kaže dijete.
_________________
Ljudi po svojoj prirodi, u srži svog bića vole učiti. Ali, vole učiti ono što ih zanima. Ono što ih ne zanima, to za njihov život i nije bitno

Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.

Čovjek kao i sva ostala priroda raste na svjetlu, a transformira se u tami.

Čovjek sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi misle da treba voljeti.

"Ne možeš prihvatiti dar ukoliko ne otvoriš dlanove, ne možeš biti zagrljen ukoliko ne raširiš ruke, niti možeš stići ka cilju ukoliko ne pružiš korak.."

[Rohini Agastya]

ovo bi se umalo izgubilo u nekim offovima, a spada ovdje

[smile333]

Misao koju treba pročitati
zbilja istinito i stvarno...

Rabin Harold Kushner gledao je djecu, koja su na obali zidala kulu iz pijeska.

Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom.
Rabin je očekivao suze i bijes.
No, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati.
Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Rekao je:
Ova djeca su me naučila veoma važnu lekciju.

Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku.
Trajni su samo naši odnosi s ljudima.
Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono, što smo sagradili sa tolikim trudom.
Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni, koji će se imati s kime držati za ruke!!"

[ZRINSKA]

Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt,
kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom.

Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite
unutra i pojedite što god. "

Starci su je upitali:
" Je li Vaš muž doma? "

" Ne " odgovorila je, nije."

" Onda moramo otići, "rekli su.

Navečer kada joj se muž vratio doma, žena mu ispriča što se bilo dogodilo.

" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ",
rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.

" Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci.

" Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena.

Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:
" Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i reče:
" Ovomu je ime Uspjeh."
" Meni je ime Ljubav."
" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."

Žena se je vratila u kuću i sve ispripovijedala mužu.

Muž presretan reče:
" Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
" Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen
Ljubavlju !"

Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
" Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla van i upitala:
" Tko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."

Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla
u kuću.
Druga 2 starca su krenula za njom.

Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona
pozvala samo Ljubav ?

Starci su u jedan glas odgovorili:
" Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli.
No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas 2 je slijedimo !"

Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
_________________
Granice ne postoje za one koji ih ne vide

[Tai]

prekrasno i poticajno

[BananaSplit]

Even This Will Pass Away

Once in Persia reigned a king,
Who upon a signet ring,
Carved a maxim strange and wise,
When held before his eyes,
Gave him counsel at a glance,
Fit for every change and chance:
Solemn words, and these were they:
“EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Trains of camel through the sand
Brought him gems from Samarcand;
Fleets of galleys over the seas
Brought him pearls to rival these,
But he counted little gain,
Treasures of the mine or main;
“What is wealth?” the king would say,
“EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Mid the pleasures of his court
At the zenith of their sport,
When the palms of all his guests
Burned with clapping at his jests,
Seated midst the figs and wine,
Said the king, “Ah, friends of mine.
Pleasure comes but not to stay,
“EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Woman, fairest ever seen
Was the bride he crowned as queen,
Pillowed on the marriage-bed
Whispering to his soul, he said,
“Though no monarch ever pressed
Fairer bosom to his breast,
Mortal flesh is only clay!
“EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Fighting on the furious field,
Once a javelin pierced his shield,
Soldiers with a loud lament
Bore him bleeding to his tortured side,
“Pain is hard to bear;” he cried.
“But with patience, day by day,
EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Towering in a public square
Forty cubits in this air,
And the king disguised, unknown,
Gazed upon his sculptured name.
And he pondered, “What is fame?”
“Fame is but a slow decay!
“EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

Struck with palsy, sore and old,
Waiting at the gates of gold,
Said he with his dying breath
“Life is done, but what is Death?”
Then as answer to the king
Fell a sunbeam on his ring;
Showing by a heavenly ray.
EVEN THIS WILL PASS AWAY.”

—Theodore Tilton

[twister]

http://www.nacional.hr/clanak/13827/vesna-krmpotic-knjizevna-sljedbenica-indijskih-mudraca
Vesna Krmpotić - književna sljedbenica indijskih mudraca
Razgovor s pjesnikinjom, spisateljicom i prevoditeljicom hrvatskog podrijetla s beogradskim prebivalištem, koja je nedavno u Zagrebu predstavila zbirku svjetskih bajki u pet knjiga, o životu s jugoslavenskim veleposlanikom, smrti sina, boravku u Indiji i iskustvima druženja sa Sai Babom
Pjesnikinja, prozna spisateljica i prevoditeljica Vesna Krmpotić predstavila je u Zagrebu svoje petoknjižje, osebujne zbirke priča i bajki sa svih strana svijeta. Autorica koja je karijeru započela kao zapažena pjesnikinja među prvima je u Hrvatskoj počela izučavati i prevoditi indijsku književnost. Sa suprugom, jugoslavenskim veleposlanikom, živjela je u Egiptu, SAD-u i Gani, a najveću je pozornost čitatelja privukla njezina knjiga “Brdo iznad oblaka”, originalna posveta njezinu sinu Igoru, koji je s četiri godine obolio od leukemije. Dok se u SAD-u borila za sinov život, upoznala je učenje Sai Babe, koje je presudno utjecalo na njezin život i pisanje. Posljednje dvije predstavljene antologije izdao je zagrebački Profil, a prve tri tiskane su u Beogradu gdje Vesna Krmpotić živi. “Vi ovdje brundate na milijun stvari, dođite malo u Beograd, vidjet ćete sve te probleme uvećane”, kaže ona o dojmovima nakon što je stigla u Zagreb.


Posljednje dvije predstavljene antologije izdao je zagrebački Profil, a prve tri tiskane su u Beogradu gdje Vesna Krmpotić živi.

Školska bi naobrazba na prvo mjesto morala staviti odgoj vrline i karaktera, jer nam o tome ovisi budućnost Vesna Krmpotić smatra da su djeca u školama samo konzumenti LEAD Kad sam upitala profesora na studiju psihologije hoćemo li govoriti o psihi, on je rekao: kolegice, trebali ste studirati teologiju LEAD REPRESIJA KAPITALIZMA Pogledajte koliko danas djevojaka žudi za ponižavajućim podijem gdje će za novac iznajmiti mladost i tijelo. Pa onda zatiruća podkultura lažnog folka, novokomponirani genocid
NACIONAL: Koliko ste točno knjiga objavili?
– Ukupno 75, s tim da mi još dvije uskoro izlaze. Ali tu su i neka ponovljena izdanja.

NACIONAL: Raos je izračunao da su članovi DHK u prosjeku napisali 0,9 romana. Vi ste napisali knjiga koliko i četvrtina članstva.
– Pisanje je moj kontakt sa sobom. Drugim riječima, užitak. A ne smatram da sam posebno marljiva. Ja sebi svašta priuštim, nisam asket, često putujem, mnogo vremena provodim s ljudima, mnogo spavam. Ne pretrgnem se, dakle, od posla. Na pitanje koje mi često postavljaju, kad sve to stignem, obično kažem da se nađe vrijeme za ono što voliš. Ja pišem hitro, kao da prepisujem s table, ne vraćam se na “prepisano”, ne ispravljam. To je valjda razlog.

NACIONAL: Pet knjiga koje ćete predstaviti u Zagrebu sigurno nisu napisane u dahu i bez ispravka.
– Ne, ne. To je potpuno drugi stil. Zato mi je to i bilo poprilično naporno, prikupila sam cijelu biblioteku, morala puno čitati da bih našla prave i najpravije priče, zagonetke ili poslovice. Da bih, dakle, izabrala, prevela, uskladila pitanja, izmislila igre, predložila načine stihovanja. To je bio trud i znoj, sve drugo je leptirov let.

NACIONAL: Zašto ste sastavili tih pet zbornika?
– Svaki od tih zbornika, možemo reći antologija, posvećen je jednoj bitnoj ljudskoj vrijednosti. Idu ovim redom: istina, ispravnost, mir, ljubav i nenasilje, ili bolje, nenasilnost. Zašto tim redom? Zato što čovjek mora najprije saznati istinu da bi mogao odlučiti što je dobro, a što nije, što ispravno a što neispravno. Tek kad svojim životom ostvari sklad između misli, riječi i djela, kad postigne onaj znak jednakosti između “zvjezdanoga neba nad nama i moralnoga zakona u nama”, doživljava nešto što zovemo mir. No ja bih radije koristila riječ spokoj. U spokoju, u stišanosti uma i njegovih oluja, čovjek može osjetiti i otpečatiti ono što je bitno u njemu, a to je ljubav. Četvrta je od vrijednosti, eto, ljubav. Peta je nenasilnost, stav kojim prepoznajemo sebe u svemu oko sebe. Udarac po drugome je udarac po sebi. I obratno, kruh bačen niz vodu, vraća nam se od izvora. To je zakon uzvrata ili učina koji neminovno stiže učinitelja. Indijci bi rekli: zakon karme. Mislim da nema kulture širom globusa gdje taj zakon nije osviješten i naglašen, kako u iskustvu naroda, tako i u riječima mudraca i svetaca. Krist je o njemu nedvosmisleno jasno izrekao slavnu rečenicu o sjetvi i žetvi. To je peta ili krunska vrijednost, otkriće svijeta i bližnjih kao suštinske sobosti, a to znači božanske sobosti, ma kako i koliko ta božanskost bila zakrinkana.

NACIONAL: Priče su iz vaših zbornika namijenjene u prvom redu djeci?
– Ne samo djeci. To bi jako dobro došlo i nama, ali većina nas smatra da nam ne treba nikakva reedukacija. Djeca su otvorena vrata, za vratima je blago. Odnosno, djeca imaju u sebi još neokrnjene vrijednosti koje sam spomenula. Još uvijek nisu gurnute u stranu, podcijenjene, zapretane. Može ih se još osvijestiti, ohrabriti da rastu i da se usprave u snazi. Načelo ove edukacije nije samo unošenje u um čovjeka, nego u prvom redu iznošenje na vidjelo čovjekova urođenog blaga. Pet temeljnih vrijednosti nije nešto smo izmislili, nego nešto s čim smo rođeni. Nismo izmislili ljubav, istinu i spokoj, oni su nam dani kao popudbina. Školska bi naobrazba na prvo mjesto morala staviti odgoj vrline i karaktera, jer nam o tome ovisi budućnost.

NACIONAL: Ne mogu zamisliti naše škole da se time bave.
– Pa ipak, sve je to jednostavno i kad takav prilaz nekomu opišete, on će reći: da, naravno, tako je. Međutim, u praksi to gotovo nigdje ne susrećete. U većini škola njeguju se predavanja, djeca su konzumenti. Vi ćete reći da drukčije i ne može. Ispričat ću vam jednu anegdotu o Gandhiju, odnosno o istinskoj edukaciji za kakvu se zalagao. Jednom je posjetio neku elitnu školu. Školnici su ga željeli impresionirati opremljenošću laboratorija, dvorane za tjelovježbu itd. Onda su, u zbornici, nastavnici jedan po jedan prilazili Gandhiju da bi mu se predstavili. Gandhi je svakoga pitao što podučava. Odgovarali su zemljopis, matematika, književnost… Na posljetku je Gandhi rekao: “Vrlo dobro, no tko od vas podučava djecu?” Eto vidite, između ova dva stava zjapi ponor. Jesu li predmeti i informacije cilj ili su sredstvo? Nije li cilj da pomoću predmeta potičemo urođenu svijest o dobru, istini, i ljubavi, da ne svodimo etiku na pusti predmet nego na način života? Bez obzira na to kakva je ekonomija, kakve su tehničke mogućnosti oko nas, kakva nam je plaća, društveni položaj itd., mi ćemo kao ljudi izgrađene duhovnosti uvijek postupati na pravi način. Tvorac ovoga sustava naobrazbe, Sathya Sai Baba, kaže da je “edukacija kojoj nije cilj karakter ne samo beskorisna nego izrazito opasna”.

NACIONAL: Ali djeca će odrasti i onda će se opet naći u društvu koje od njih zahtijeva da budu bez karaktera.
– Da, ali će se mnogo lakše oduprijeti sirenskim pozivima na beskrupuloznu sebičnost. Svijest o sebi kao o duhovnom biću moćna je obrana. Vaša primjedba ima smisla, ali složit ćete se sa mnom da će čovjeka odgojena u takvu duhu biti teže nagovoriti da ugrozi bližnjega ili opljačka banku nego nekoga tko nikada nije taknuo osnovicu svojega bića.

NACIONAL: Poštovanje koje imate prema djeci vidjelo se i u “Brdu iznad oblaka”, kad ste se potpuno povukli da biste zapisali riječi svojega sina.
– Igor je bio vrlo posebno dijete, iznimna duša, a zbog onoga u čemu se našao, njegova se posebnost brzo razvijala i dosegnula nevjerojatne razmjere. Ja sam bila ponizan zapisivač onoga što je govorio, jezikom koji mu je bio na raspolaganju, ali o otkrićima koja su nedvosmisleno otkrića prosvijetljena uma.

NACIONAL: I to ste pisali u Gani, odsječeni od svijeta, u situaciji državnog udara.
– Ni telefon nije radio, ni pošta. Nisam više imala izgovora, morala sam pisati taj referat s bojišta, to “Brdo iznad oblaka”. Drugi način kontakta sa sobom i svijetom nisam imala. Morala sam. Možete se pogađati sa svojim disanjem, možete ga usporavati, ali ne možete ne disati.

NACIONAL: Mislite li da je dijete tabula rasa u koju se može upisati što se želi?
– To da je čovjek tabula rasa i da mi možemo svašta pisati po tom ekranu, kakvi su već zahtjevi vremena, mislim da je najveća medvjeđa usluga koju možemo učiniti svojoj djeci i budućnosti. Mislim da je čovjek došao na svijet kao ratnik, treba mu samo pokazati da nosi u ruci mač. To je cijela priča o odgoju, i o pet bitnih, usađenih-u-nas vrijednosti.

NACIONAL: Zašto niste željeli studirati književnost nego ste upisali psihologiju?
– Vjerojatno nisam dovoljno cijenila ono što mi je bilo dano, jer mi je to bilo lako. Kad netko nešto ima, misli da to nije tako vrijedno kao nešto oko čega se treba mučiti. Ali ono što je jako u vama kad-tad zatraži svoj prozor da pogleda u nebo. Jako sam se razočarala u psihologiji, misleći da ćemo proučavati psihu. U ono davno vrijeme vladao je tvrd socijalizam, nije se smjelo pričati ni o duši ni o duhu. Uza sve to, na psihologijskom institutu pročelnik profesor Zoran Bujas imao je striktno bihevioristički stav, sve se radilo izvana, mjerila se sposobnost razlikovanja intenziteta između podražaja i podražaja, između podražaja i osjeta, niz vrlo mjerničkih i laboratorijskih stvari, žabe i statistika, na kraju faktorska analiza. No fiziologija mi je bila uzbudljiva. Nakon ne znam koliko mjeseci profesor nas je pozvao, bilo nas je tridesetak, i pitao nas imamo li primjedbe i što bismo željeli pitati. Nitko nije ništa rekao, još smo svi bili malo ustrašeni, nesigurni. Na kraju sam ja izmucala svoje pitanje: “Svašta slušamo, profesore, statistiku, fiziologiju, povijest, ali kad ćemo nešto reći o psihi?” On me pogledao i rekao: “Kolegice, vi ste promašili fakultet. Trebate ići na teologiju.” Ipak sam završila psihologiju, ali potpuno svjesna da to što tražim nije tu, da mi je tražiti dalje i drugdje.

NACIONAL: Umjesto na teologiju otišli ste u Indiju i to kad nitko tamo nije htio ići.
– Ja sam otpočetka shvatila da se u Indiji nalazi ključ za mnoga naša vrata. Shvatila sam to dok sam još slušala statistiku i usput prevodila Tagorea. To je bilo prvo izdanje “Gitanjalija” u Jugoslaviji. Poslije sam radila u literarnoj redakciji Radija Zagreb ? tad još nije bilo televizije ? i jednog me dana telefonom pozvao profesor Ivo Hergešić. Bilo je to doba nesvrstanih, bilateralne koegzistencije, Tito-i-Nehru parade, pa je bilo stipendija za Indiju koje je malo tko koristio, dok su Indijci dolazili k nama studirati brodogradnju i razne druge znanosti. Profesor Hergešić je rekao da me dužnosti radi pita jesam li zainteresirana za stipendiju, a ja sam rekla da jesam. “Pa stani”, rekao je on, “nije to Inđija, nego Indija.” Pozvao me u dekanat, bio je tamo i profesor Rudi Filipović, pa je počelo ovako: “Imaš li neko radno mjesto?” “Imam.” “Je li dobro plaćeno?” “Odlično, zaradim još dvije plaće na novinarske bodove.” “Imaš li stan, gdje stanuješ?” “Imam lijep stan, odmah iza ugla, u Amruševoj.” “Pa što nije u redu?!” “Sve je u redu, ali ja hoću u Indiju.” “A znaš li što su amebe?” “Znam.” I tako sam otišla u Indiju 1962., i ostala nepune dvije godine.

NACIONAL: I bili ste jedini strani student bengalskog?
– Da. Uživala sam u tom jeziku, zvuk je čudesan, pun onomatopeja, čujete vjetar, kišu, prelijep jezik, pomalo nazalan, pjevan. Podsjećao me na francuski, ali je imao čujnu vezu s prirodom, bilo mi ga lijepo slušati i pjevati.

NACIONAL: Ondje ste upoznali svojega budućeg supruga, Radivoja Petkovića, jugoslavenskog veleposlanika, kojemu ste donijeli dosta neprilika?
– Da, to je bilo pitanje biti ili ne biti, taj naš zabranjeni brak. Budući da nisam bila poćudna nadležnima, Radivoju je bio zabranjen brak sa mnom. Budući da je bio neposlušan, opozvali su ga u Beograd, a ja sam pošla s njim. I upravo kad se spremao drugi udar, Rankovića su smijenili. Pustili su nas tada na miru, ali ne sasvim. Ja nisam bila član Partije, niti mi je padalo na pamet da budem, kako se pristoji u tim strukturama. Dogodilo se da sam jednom na prijemu nosila križić. Podigla se frka oko križića. Danas je to smiješno, a onda je to bio šamar ulozi koju je igrao moj muž i svi oni. Nisam ja križić nosila da bih nekoga izazivala, to bi bila presitna priča. Nego nisam mogla shvatiti da je jedan tako bitan simbol prognan iz naših života. Ideologija koja poželi zasjesti na mjesto religije u najmanju je ruku nerazumna. Danas su mnogi revni protivnici ondašnjega križića isto tako revno crkvoljubivi, i nose ne križić nego križ.

NACIONAL: Mislite li da je sa socijalizmom nestala represija?
– Represija uvijek postoji, pitanje je tko je provodi. Nekada, u socijalizmu, represiju uma i slobodne misli provodila je država, vrlo nesuptilno. U neku ruku danas je mladima možda i teže, jer ta hidra jeftinoga glamura ima tisuću razigranih glava. U socrealizmu sve je bilo kvadratično i crno-bijelo, kao na šahovskoj ploči. A pogledajte koliko se sad podlih budalaština svakodnevno toči putem televizije i novina u naš fizički i mentalni krvotok! Koliko mladih djevojaka žudi za ponižavajućim podijem, gdje će možda postati misice ovoga ili onoga proizvoda, i gdje će izgubiti svoju ličnost i prirodu. I gdje će iznajmiti za novac onu najprolazniju stvar na svijetu, a to je mladost i tijelo. Pa onda ta strašna i zatiruća podkultura lažnoga folka. Novokomponirani genocid.

NACIONAL: Niste li malo previše optimistični u pogledu moći odgoja?
– Sad je posljednji trenutak da preusmjerimo svoju energiju tamo gdje ona može biti djelotvorna. Mislim da pravi ulog u našu budućnost nisu brze ekonomske reforme ili veliki zahvati politike, nego rad na čovjeku, koji će poslije preuzeti odgovornost za naš svijet. Taj je rad spor, ali je najbrži put do preporoda. U komunizmu su neki iskreno vjerovali da je moguće izvojevati svjetsku pravdu u ime eksploatiranih, uništavajući tzv. klasne neprijatelje. Možda su sami sebe uvjeravali da u to vjeruju, ali bila je to njihova čvrsta točka u kozmosu. Taj angažman za druge i oko drugih. Bez obzira na to što se vrlo brzo izrodio u samoživu farsu. No što nam je danas i gdje je danas čvrsta točka u svemiru?

NACIONAL: Da, pa gdje je?
– Unatoč bezobzirnosti življenja, čini mi se i nadam se da ne sanjarim pusto kad kažem da se sve više nazire pravo mjesto naše čvrste točke u svemiru: to smo mi, naša nutrina, naš duh, naša autohtona čovječnost. Put u nju, život s njom, samoostvarenje, ne može ostvariti netko drugi umjesto nas, nikakvo društvo, nikakva ustanova, nikakav sustav. Drugi mogu olakšati, pomoći svojim iskustvom i primjerom. Možda je ovo crno doba dobra škola da se vratimo istini vlastitoga bića, u kojoj su svi odgovori i sva moć. Zato ove knjige, one su moja i pasija i misija. No knjige su oruđe, sredstvo, a do nas je hoćemo li ili nećemo. Na kraju krajeva, moram reći da ovaj program obrazovanja nije samo lijepa priča nego stvarnost s rezultatima od kojih zastaje dah.

NACIONAL: On je utemeljen na učenju Sai Babe?
– Da, njega je sredinom 80-ih počeo provoditi Sathya Sai Baba u svojim čudesnim školama. Milijuni ljudi širom svijeta zovu Ga Avatarom, to jest, Bogočovjekom. I ja Ga tako zovem, odnosno, smatram. Drugi Ga mogu zvati kako god hoće, mudracom, svecem, prosvjetiteljem, učiteljem, to je sve u redu. Da, Njegov je to program i njegov prilaz ljudskoj duši. Stara ljubav, nanovo otkrivena. Primjerice, naši preci nisu tek tako skovali ono “naobrazba” ili “obrazovanje”, dok su smišljali odgovarajuću riječ za pojam edukacije. Ključna je riječ obraz, a obraz je karakter. Njima je bilo jasno, a mi smo to zaboravili.

NACIONAL: Važno je imati čist obraz?
– Kad ulažete u obraz, vi se obrazujete. Kad ulažete u obraz, dajete glas dobroti i ljepoti. Obrazovanje kojemu je cilj obraz, odgojna nastava, djeluje u svakoj sredini, neovisno o ekonomskoj situaciji, i u siromašnoj zemlji s puno problema i bolesti i u naprednom društvu. Gdje god je to započeto, u kojoj god sredini, rezultati su bili zapanjujući. Profesor Jumsai, ministar za prosvjetu Tajlanda, inače fizičar, jedan je od onih koji je omogućio meko spuštanje letjelice Viking na Mars. On se sam hrabro upustio u to da promijeni svijet i da počne od otužnoga predgrađa svojega grada. Otvorio je školu pet ljudskih vrijednosti u najgorem slumu Bangkoka, gdje se čak i mala djeca uče kraduckati gdje mogu. Kad je skupio tu dječicu, ušli su u učionicu i poredali cipele na ulazu, odnosno poredali su ih oni koji su imali cipele. Nakon nastave profesor je uvidio da su mu cipele ukradene. Ništa nije rekao, ali je na narednom susretu govorio o poštenju. Nakon nekoliko dana cipele su se vratile! Jumsai je rekao da ne zna kad se osjetio većim pobjednikom. Ta su se djeca promijenila, počela su mijenjati svoje roditelje, svoju sredinu i postupno su u tom dijelu predgrađa stali izumirati opušci, prljavština, sitne krađe i svađe. Rezultat toga je velika škola u Bangkoku i redefiniran program na razini ministarstva prosvjete Tajlanda, gdje je razvitak karaktera službeno proglašen ciljem edukacije! Slična stvar dogodila se u Harlemu. Viktor Kanu, koji je bio veleposlanik svoje zemlje u UN-u, i njegova supruga, bivša suradnica Kvame Nkrumaha, otvorili su takvu školu u Lusaki, a 1993. je zambijsko ministarstvo obrazovanja došlo gledati čudo: tzv. besprizorni, mali ulični kradljivci i propalice u drugim školama postali su uzorni đaci. To su rječiti primjeri. Nedavno su rektori 25 najuglednijih sveučilišta u Indiji posjetili Babu da bi proučili i prenijeli njegov program na sveučilišnu razinu. Novi predsjednik Indije Kalam atomski je fizičar i po vjeri musliman. Odmah po svojemu izboru za predsjednika, posjetio je Babin ašram, gdje je održao govor založivši se za to da se program pet ljudskih vrijednosti uvede u sve škole zemlje. A i toliki drugi širom svijeta rekli su nešto tako.

Ako je duhovnost prava čovjekova priroda, onda je valja njegovati. Ako su religije izrazi te suštinske duhovnosti, onda ih valja poštovati i slijediti. Ne samo da istočnokršćani štuju zapadnokršćane, i obratno, kao i sve druge varijante kršćanstva, nego bi trebali štovati i poznavati druge daleko starije religije, kao što su hinduizam i budizam, i one mlađe od sebe, kao što je islam. U programu o kojemu cijelo vrijeme pričamo nijedna religija nije podcijenjena, kao što nijedna nije precijenjena. Sve su latice istoga cvijeta. A cvijet je cvijet zahvaljujući svim svojim laticama.

Biografija
Vesna Krmpotić, rođena u Dubrovniku 1932.
diplomirala psihologiju i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te bengalski na Filozofskom fakultetu u New Delhiju
1961.-1962. urednica u Književnoj redakciji Radija Zagreb
1962.-1964. studira bengalski u Indiji
1967.-1971.boravi u Kairu gdje joj se rodio drugi sin Igor, koji je s četiri godine obolio od leukemije
1973. odlazi u SAD gdje joj je suprug Radivoje Petković bio ambasador
1980. prvi put je posjetila Sai Babu
1981. preselila se u Accru u Gani gdje je napisala knjigu o neuspješnoj borbi za sinov život
1987. “Košulja sretnog čovjeka”
1988. “Brdo iznad oblaka” za koje je dobila Vjesnikovu nagradu
2000.-2004. pet knjiga predstavljenih u Zagrebu

[NPZ]

Čovjek u ogledalu

Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
I svijet te učini kraljem dana,
Samo priđi ogledalu, pogledaj se
I vidi što taj čovjek ima za reći.

Jer to nije tvoj otac, ili majka ili žena
čije sudove moraš proci;
Osoba čije mišljenje najviše znači u tvome životu
Ona je koja te gleda iz ogledala.
Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
I smatraju te divnim,
Ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha
Ako mu ne možeš pogledati ravno u oči.

Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni.
Jer on je s tobom otvoren do kraja.
I prošao si svoj najteži ispit
Ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.
Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet
I u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
Ali ce ti konačna plaća biti bol srca i suze
Ako si prevario čovjeka u ogledalu.

Dale Wimbrow
_________________

[Libra]

ooooh, ovo je preljepoooo
NPZ hvala
_________________
Bog treba jednake... a ne sljedbenike. -Gerardus Grist-

[Darla]

NPZ predivno...
_________________
Poštujem mjesto u tebi
gdje čitav svemir prebiva,
Poštujem mjesto u tebi
u kojem je Ljubav, Istina i Mir
Kada si u tom mjestu u tebi
i ja u tom mjestu u sebi
mi smo Jedno.

[NPZ]

Naletjeh na internetu na ovu pjesmu koju je Charlie Chaplin napisao sam sebi za 70. rođendan.

Na žalost je na engleskom, nije mi pošlo za rukom pronaći hrvatski prijevod, a mislim da bi prijevod uništio ljepotu i istinitost ovih riječi.

As I Began to Love Myself

As I began to love myself
I found that anguish and emotional suffering
are only warning signs that I was
living against my own truth.
Today, I know, this is "AUTHENTICITY".

As I began to love myself
I understood how much it can offend somebody
As I try to force my desires on this person,
even though I knew the time was not right
and the person was not ready for it,
and even though this person was me.
Today I call it "RESPECT".

As I began to love myself
I stopped craving for a different life,
and I could see that everything that surrounded me
was inviting me to grow.
Today I call it "MATURITY".

As I began to love myself
I understood that at any circumstance,
I am in the right place at the right time,
and everything happens at the exactly right moment.
So I could be calm.
Today I call it "SELF-CONFIDENCE".

As I began to love myself I quit steeling my own time,
and I stopped designing huge projects for the future.
Today, I only do what brings me joy and happiness,
things I love to do and that make my heart cheer,
and I do them in my own way and in my own rhythm.
Today I call it "SIMPLICITY".

As I began to love myself
I freed myself of anything that is no good for my health -
food, people, things, situations,
and everything the drew me down and away from myself.
At first I called this attitude a healthy egoism.
Today I know it is "LOVE OF ONESELF".

As I began to love myself I quit trying to always be right,
and ever since I was wrong less of the time.
Today I discovered that is "MODESTY".

As I began to love myself I refused to go
on living in the past and worry about the future.
Now, I only live for the moment, where EVERYTHING is happening.
Today I live each day, day by day, and I call it "FULFILLMENT".

As I began to love myself I recognized that
my mind can disturb me and it can make me sick.
But As I connected it to my heart, my mind became a valuable ally.
Today I call this connection "WISDOM OF THE HEART".

We no longer need to fear arguments,
confrontations or any kind of problems with ourselves or others.
Even stars collide, and out of their crashing new worlds are born.
Today I know THAT IS "LIFE"!


_________________

[mylo]

Kako prevesti Neizgovorenu Priču u riječi?

Težak je to zadatak jer ona je daleko od tog mehaničkog nosioca misli. Kako objasniti proces koji je pokrenuo prvu česticu materije od koje je nastao Svemir? Kako objasniti sastav i teksturu duše? Kako objasniti bogove i demone i prsten Saturna, a pritom ne omalovažiti ni jednu veličanstvenu činjenicu, ne načiniti banalnu predodžbu nečega što nam ni samima nije jasno? Kako objasniti vizije?

Vrijeme nestade, a ipak je to bilo vrijeme prije. Onda kad nije bilo svemira. Onda kad nije bilo bogova ni svijesti. Vrijeme prije ničega.

Prije nego je postojalo Vrijeme, Materija, Univerzum i Djelo, postojao je Smisao. Smisao je bio pasivan i autarkičan. Bio je sam sebi uzrok i posljedica. Ali tada još uvijek nije bio Postojanje. Nije bilo ničega što bi postojalo. Bio je to samo Smisao.

Smisao nije imao Cilj. Tekao je od sebe k sebi, a da se nije kretao. Nedostatak Cilja Smislu je oduzeo smislenost. Ali i kao takav je bivstvovao u smislenom obliku, čak i ako nije bilo argumenata kojima bi se mogao opravdati.

Nakon što je određen kao takav, Smisao je postao svjestan sebe. Kako se to dogodilo, taško je objasniti. Nakon bezbroj bezvremenskih mjera, on je postao svjestan besmislenosti svog postojanja. Samim time postao je Svijest i Postojanje. Kao takav postao je Um.

U umu je nikla Misao. Ona je potakla kretanje. Samo tada još nije bilo Materije i Vremena, pa to kretanje nije moglo biti zabilježeno.

Misao je poremetila savršenu kompaktnost Smisla. Učinila je da postane svjestan malenih dijelića od kojih je sastavljen, ostalih Misli, kao i onoga što MIsao čini - stvara Pitanja i Odgovore. Misli su Smislu davale oblik. Ali još uvijek nije bilo Vremena i tako je Postojanje Smisla i dalje bilo besmisleno, jer Odgovori su bili davani prije nego su Pitanja postavljena ili su davani Odgovori na Pitanja koja nikada neće biti postavljena, dok su bezbrojna Pitanja čekala Odgovore koji nikada neće doći.

Smisao se osipao. Bilo je potrebno nešto što će zaustaviti taj razorni proces. Bilo je potrebno Djelo.

I onda se sklopila i ta Misao u kojoj su postojali svi Odgovori na sva Pitanja. I tada se dogodio začetak Razuma. Ali Razuma još nije bilo, jer Svijest i Smisao i Postojanje još uvijek nisu bili jedno. Bili su formula složena unutar Misli.

Ali desi se, kao što se uvijek dešavalo, da odmah kako je Misao nastala, ako ne i prije, jer nije bilo Vremena, Smisao shvati Misao. A Misao je bila opasna za njegovo Postojanje. Govorila je o Besmislu i Kaosu. Utemeljila je tu ideju kao vrlo moguću. Zašto Smisao postoji? Ima li njegovo Postojanje smisla? Bila je to Misao koja je u potpunosti mogla razoriti tvorevinu Smisla/Uma, koji je sebe počeo zvati božanskim Umom. Ako bi se Postojanju oduzeo smisao zbog kojeg je nastao, on bi prestao postojati. Nužnost Djela postala je neosporna. Misao je bilo potrebno izdvojiti iz konteksta Smisla.

Misao se nije mogla uništiti. Razbila bi se na bezbrojna Pitanja i Odgovore i oni bi se negdje, nekad, nekako ponovo spojili u Misao. Misao je bilo potrebno zatvoriti samu u sebe, a s njom i sve druge Misli koje su imale tendenciju dovoditi u pitanje smislenost Smisla. I zato su sve te Misli bile stopljene u jednu veliku Misao o Besmislu i Kaosu i da bi ih se zatvorilo i posvetilo samima sebi dan im je Element. I tako je nastalo Djelo.

Element je stvorio Materiju, a Misao zarobljena u njemu Vrijeme i oni su stavljeni u međusobnu ovisnost. Potom je stvoren Univerzum. Prema zakonima Besmisla i Kaosa, Univerzum je počeo eruptivno širenje iz čestice Elementa, pokrenut prvim Djelom. Univerzum je prema zakonitostima Besmisla i Kaosa djelovao na taj način da je u određenom vremenu zauzeo tako veliki prostor da je, raspršivši se, prestao postojati. Postao je rob zakona koji su se odrazili na Materiju i Vrijeme.

Međutim, u Misli se zadržao i dio Smisla i dio začetka Razuma i oni su težili da postanu u novim oblicima. Zato je kroz Element i Djelo nastala prva kolijevka Smisla u Univerzumu koji se pokoravao zakonima Besmisla i Kaosa.

Kao prva djeca Smisla nastale su zvijezde, ali njihov se smisao nije dokazao sve dok nisu nastali planeti i solarni sustavi. Planeti s dovoljno skupljenog Smisla i Razuma počeli su stvarati Život koji je postao jedan od novih oblika Djela i trebao je opravdati Smisao i postojanje Univerzuma. Život je počeo bujati u bezbrojnim kolijevkama Univerzuma i sve su one imale isti cilj: opravdati novostvoreni smisao. Zato je trebao Razum. I zato je Razum rođen iz svog zametka.

Svaki planet, kao kolijevka Života, ugradio je Razum u svaki svoj dio. I zrno pijeska i kap vode imali su Razum, toliko Razuma koliko im je bilo potrebno da budu zrna pijeska ili kap vode i u kojima bi se Razum mogao širiti i oblikovati. I zato je svaki planet-kolijevka odabrao i razvio oblike koji će nositi Razum i potom odabrala onaj koji će kraljevati nad svima. On je bio ono što je trebalo da se ostvari cilj: povratak Smislu. Misao je trebala dokazati da je ovako, zatočena u Besmislu i Kaosu smislenija nego je prvobitni Smisao koji ju je tu zatočio ikada bio. Misao se željela riješiti Besmisla i stvoriti Univerzum razuma, ono što će biti isto što je i Smisao/Um, ali će imati opravdanost postojanja.

Lišen Misli o Besmislu i Kaosu prvobitni Smisao vratio se svojoj prvobitnoj pasivnosti i autarkičnosti. Ali sada je imao Cilj i Opravdanje. Bio je čuvar Smislenosti. Nije dozvoljavao da se ponovno rodi Besmisao. To što je zapravo i dalje njegovo postojanje bilo besmisleno u općenitom pogledu, nije se puno odražavalo na njegovo postojanje jer je bio uvjetovan kontrolom nad Univerzumom. Skrivao se iza činjenice i uvjerenja da je sam sebi potreban da bi postojao, a da bi bez njegova postojanja sve bilo Besmisao i Kaos. Tada još nije bio svjestan da se u Univerzumu Besmisla i Kaosa rodio Razum i da, ako on postane u obliku Uma, prvobitni Smisao/Um neće imati potrebe postojati, te da će ga nestati.

Da bi se to moglo desiti, postao je svjestan kad je nastao prvi Život koji je nosio Razum, a tada je već bilo prekasno da se uništi i on i Univerzum, jer se Misli više nije moglo oteti Djelo i Element i jer je Vrijeme već postojalo i sve se upisivalo unutar njega. Zato je božanski Um zaključio da samo ako Životu dade besmislenost i ako ograniči mogućnosti bujanja Razuma u Životu, da će odgoditi, ako ne i potpuno uništiti, plan stvaranja Univerzuma Razuma i tako osigurati vlastito postojanje. Zato je i Život podređen krutim pravilima Materije i Vremena i prvi put je uobličen pojam Smrti. Desilo se to u vrijeme kada su nastali prvi biološki, jednostanični oblici.

S Razumom koji je nosio koncentrirani smisao postalo je jasno da će morati biti učinjeno nešto, jer se Razum nije gasio nakon što bi se materijalni oblik uništio pod zakonima Materije i Vremena, a koji su bili podređeni zakonitostima Besmisla i Kaosa. Zato su se, a naročito kad su se biološki oblici počeli nevjerovatno brzo razvijati, sve dok nisu stigli do oblika koji je bio svjestan i vlastite svijesti, počeli vraćati prvobitnom Umu. Tamo bi bili rasčlanjivani i sve Misli o Besmislu i Kaosu vraćale su se Univerzumu, a sve pasivno i nekrećuće ostalo je u Umu.

To nije bio razlog zašto je Razum nastao. Bio je potreban da bi se ustanovio smisao Univerzuma, a sada već i Života. Bez Razuma, koji je Smrt otimala Univerzumu, sve je opet bio Besmisao.

Univerzum je morao spriječiti otjecanje Razuma prvobitnom Smislu za koji je utvrdio da mu je Postojanje besmisleno, premda je predstavljao božanski Um i Stvoritelja. Morao je utvrditi vlastitu kompaktnost i smisao da bi, ovako svjestan i neograničen, kakvim su ga iskušenja učinila, mogao oduzeti moć kojom je vladao i poništiti takvo djelovanje Besmisla i Kaosa.

Isto tako, Um se borio da do toga ne dođe. Razumu je dan pojam Dobra i Zla i Um je sebe utjelovio kao prvobitno dobro. Od prvog trenutka kad su svjesna bića upoznala pojmove i usvojila ih, desio se raskol u njima samima, desila se borba Dobra i Zla, samopostojećeg Smisla i opravdanog smisla. Podjela unutar samih bića usporila je razvoj. Međutim, desilo se Djelo unutar i radi svjesnosti Života i bića su nastavila svoj cilj. S vremenom su se uobličili različiti oblici Razuma, koji su bili samoobnovljivi i samoopravdani kao Um, a djelovali su prema zakonima Univerzuma. Oni su djelo Kaosa.

Djela Kaosa nedjeljivi su element Univerzuma. Dano im je da budu izvan Uma, da budu element Univerzuma Razuma koji će jednom nastati. Duž cijelog Univerzuma već su razvijeni oblici takvog novog Uma od razumne materije. Kad Um Univerzuma bude dovoljno jak, spriječit će širenje i sažeti materiju u Um Razumne Materije. Nakon toga potreba Postojanja Uma prvobitnog Smisla bit će negirana, on će se vratiti Univerzumu koji je stvorio i Univerzum Razuma će u Kaosu pronaći smisao.
_________________
volimo se jer su nam slabosti iste
ne možeš prihvatiti dar ukoliko ne otvoriš dlanove,
ne možeš biti zagrljen ukoliko ne raširiš ruke,
niti možeš stići ka cilju ukoliko ne pružiš korak..

[Tala]

POZIV

Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili i se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.

Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanost ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.

Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.

Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"

Ne zanima me gdje iviš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.

Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.


Oriah Mountain Dreamer, indijanska starješica
_________________

" This body holding me reminds me of my own mortality.
Embrace this moment. Remember; we are eternal,
all this pain is an illusion. "

[NPZ]

[Tirith Aenil]

[Tai]

[gallija]

"Nakon nekog vremena uvidis tanku crtu izmedu drzanja za ruke i vezanja za dusu....i naucis da voljeti ne znaci oslanjati se,a drustvo ne znaci sigurnost....i naucis da poljupci nisu ugovori,a pokloni obecanja....i pocnes prihvatati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih ociju,sa ljupkoscu odrasloga covjeka, a ne tugom djeteta....i naucis da sve puteve moras sagraditi danas,jer je sutrasnje tlo isuvise nesigurno za planiranje....nakon nekog vremena naucis da i sunce opece ako mu se previse priblizis...
Zato, sadi svoj licni vrt i uredjuj svoju dusu,umjesto da cekas da ti neko pokloni cvijece....naucis da mozes mnogo toga pretrpjeti...da si uistinu snazan i da uistinu vrijedis...sta drugo reci,osim da sve sto trebamo je samo u nama..."
_________________
GALLIJA