Hrvatska Asocijacija Reikista "Reiki Usui"

NPZ · Postano: 20/9/2006, 10:24 Naslov: Tekstovi koji su me se posebno dotakli

Desiderata

Max Ehrmann

Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
_________________

NPZ · Postano: 20/9/2006, 10:27 Naslov: Prorok

Khalil Gibran

Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
_________________

NPZ · Postano: 20/9/2006, 10:44 Naslov: Naučio sam

Andy Rooney

Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
_________________

NPZ · Postano: 20/9/2006, 11:22 Naslov: Lagano umiranje

Lagano umiranje...

Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
_________________

NPZ · Postano: 21/9/2006, 09:38 Naslov:

Dva svećenika putovahu i kada su došli do rijeke, opazili su ženu koja je stajala pored rijeke i nije je mogla prijeći, jer nije znala plivati. Stariji svećenik je uzme na ruke i prenese preko rijeke, te je tamo spusti. Hodali su još tako neko vrijeme, dok mlađi nije upitao starijega:
"Razmišljam i nije mi jasno. Mi svećenici ne bismo se trebali približavati ženama, a ti si ipak onu ženu nosio na rukama. kako to može biti?
Stariji ga dobrohotno pogleda i reče:
"Ja sam tu ženu ostavio na obali, a ti je još uvijek nosiš sa sobom."
_________________

NPZ · Postano: 22/9/2006, 09:31 Naslov: Jedna mala priča

JEDNA MALA PRIČA ..............................

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.Pošto je
trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
prošlo.
Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala,ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...

Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima sta će sad napraviti!!!
Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.

Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na
mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketić keksa jos uvijek bio netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne
misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva
kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
_________________

madeOfStars · Postano: 18/11/2006, 21:39 Naslov:

Najvise volim kad naidjem na tekst koji mi prosiri neku moju prvobitnu ideju.Kao da neko moju skicu docrta sa mnogo mnogo boja.Jedan od takvih tekstova je i ovaj:

Sada mi pada na pamet i jedna jako draga i melanholicna knjizica Shella Silversteina, Ciji sam ja komadic (tako je ovde prevedena). Crtez je jako bitan, ali pokusacu da ti prepricam. Na pocetku imas jedan kruzni isecak sa tackicom u sredini koja prestavlja oko (taj isecak je glavni junak Komadic, onaj koji se pita ciji je). Komadic polazi u potragu za partnerom koji bi ga ucinio potpunim. On naravno ne moze da se kotrlja, pa mu se cini idealnim da nadje krug kojem nedostaje isecak. I nailazi na razne takve krugove, ali sa svakim se pojavi neki problem zbog kojeg krug bez isecka i komadic ne mogu zajedno da se kotrljaju. Konacno naleti na Veliko O, potpuni krug kojem nista ne nedostaje. Komadic kaze nesto tipa kako si ti savrsen, prvi si kojem nista ne fali, mogu li ja sa tobom da se kotrljam? Ali Veliko O mu objasni kako njemu niko ne treba, da se odlicno kotrlja sam i da bi za komadica bilo najbolje da pokusa i on da se kotrlja, malo po malo. Komadic ostaje tuzan, ali ipak pokusa i, stvarno, tokom vremena njegovi coskovi se istupe i on pocinje sam da se kotrlja. Zavrsna slika su mali komadic (sada je i on mala kruznica) i Veliko O se kotrljaju jedan pored drugoga...
_________________
Istina je zemlja bez puteva.
J.Krishnamurti

madeOfStars · Postano: 28/11/2006, 19:04 Naslov:

Some think the moment is beyond what can change,
they are plain sick & tired ...of the hard and the strange.
Taking your medicine and calling it fate,
without trying to change it ~ is the first clear mistake.

Feeling life’s problems, its lessons & wrath,
is the first step to finding your way down this path.
All things that happen begin in your mind,
manifest in reality at just the right time....

Touch on the causes that start deep within,
below even consciousness ...well under the skin.
Look at your thinking about love, fear & death,
and you’ll see the foundations that must be addressed.

It's like psychic healing for your body & mind,
reach into the future ~ affecting mankind.
Embrace a new concept ...start and replace,
fate is the adversary that the mind can erase!
_________________
Istina je zemlja bez puteva.
J.Krishnamurti

perseus · Postano: 28/11/2006, 20:57 Naslov:

10. Dead Boy's Poem

Born from silence, silence full of it
A perfect concert my best friend
So much to live for, so much to die for
If only my heart had a home

Sing what you can't say
Forget what you can't play
Hasten to drown into beautiful eyes
Walk within my poetry, this dying music
- My loveletter to nobody

Never sigh for better world
It's already composed, played and told
Every thought the music I write
Everything a wish for the night

Wrote for the eclipse, wrote for the virgin
Died for the beauty the one in the garden
Created a kingdom, reached for the wisdom
Failed in becoming a god

Never sigh...

"If you read this line, remember not the hand that wrote it
Remember only the verse, songmaker's cry the one without tears
For I've given this its strength and it has become my only strength.
Comforting home, mother's lap, chance for immortality
where being wanted became a thrill I never knew
The sweet piano writing down my life"

"Teach me passion for I fear it's gone
Show me love, hold the lorn
So much more I wanted to give to the ones who love me
I'm sorry
Time will tell (this bitter farewell)
I live no more to shame nor me nor you
And you... I wish I didn't feel for you anymore..."
A lonely soul
An ocean soul
_________________
"Ratnik ima strategiju"

NPZ · Postano: 30/11/2006, 13:13 Naslov: TEST TRI SITA

Test Tri sita

U staroj Grčkoj je Sokrat bio poznat po tome, da je veoma visoko cijenio znanje. Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao:
»Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?«
»Samo trenutak«, zaustavio ga je Sokrat. »Prije no što mi bilo što kažeš, želio bih da napraviš kratak test. Ime mu je test Tri sita.«
»Test Tri sita?«
»Tako je«, nastavi Sokrat. »Prije nego što mi govoriš o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da razmisliš o tome što mi želiš reći i propustiš svoje riječi kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita.«
»Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to što mi želiš ispričati, istina?«
»Ne«, odgovori čovjek, »U stvari, upravo sam čuo i …«
»U redu«, reče Sokrat, »Dakle, ne znaš sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom prijatelju?«
»Ne, upravo suprotno…«
»Znači tako« nastavi Sokrat, »želiš mi ispričati nešto loše o njemu, ali ne znaš je li to istina. No, još uvijek možeš napraviti test, na raspolaganju ti je još jedno sito. Sito upotrebljivosti. Da li će mi koristiti to što bi mi želio ispričati o mom prijtelju?«
»U stvari, ne…«
»Dakle« zaključio je Sokrat, »Ukoliko mi želiš ispričati nešto, za što ne znaš da li je istinito, nije dobro niti korisno, zašto bi mi uopće morao išta ispričati?«
_________________

NPZ · Postano: 30/11/2006, 13:27 Naslov: ŽIVOT I SMRT

Život i smrt

Jednom je Nesredin bio raspoložen za mudrovanja i stao je glasno razmišljati:
»Život ili smrt – tko zna što je što?«
Njegova žena koja je nešto radila u kuhinji, ga je čula i rekla mu:
»Svi vi muškarci ste isti – posve nepraktični. Pa svi znaju, da je čovjek mrtav tada kada mu se ukoče udovi i postanu hladni.«
Nesredina je zaprepastila ženina praktična mudrost.
Kada je jednog zimskog dana bio vani na snijegu, osjetio je da su mu ruke i noge otrple i otvrdnule.
»Očito sam sada mrtav, bez svake dileme.« je pomislio. Nato ga je prošla druga misao: » A kako onda hodao naokolo, ako sam mrtav? Morao bih leći na tlo poput svih mrtvih.«
I učinio je tako.
Sat vremena nakon toga mimo je naišla skupina putnika i našli su Nesredina kako leži u snijegu pored ceste. Počeli su se prepirati, je li živ ili mrtav. Nesredin je iz svega srca želio zavapiti: »Budale, zar ne vidite da sam mrtav? Zar ne vidite, da su mi ruke i noge otvrdnule i postale hladne?«
No, sjetio se da mrtvi ljudi ne smiju govoriti, pa je zadržao jezik za zubima. Prolaznici su se naposlijetku odlučili, da je Nesredin mrtav.Naprtili su ga na ramena, da ga odnesu na groblje i pokopaju. Nisu još dugo hodali, kada su dospjeli do raskršća, kada se među njima ponovo začela prepirka, ovaj puta o tome, koja cesta vodi do groblja. Nesredin se je jedva suzdržavao, koliko se je mogao, ali naposlijetku se više nije mogao kontrolirati, te je rekao:
» Gospodo, dozvolite, put koji vodi do groblja je na vaši lijevi strani. Znam, da se od mrtvih ne očekuje da govore, ali sam prekršio pravilo samo ovaj put i garantiram vam, da više neću prozboriti ni riječi.«

Pouka:
Kada se istina sudari sa onim u što ljudi vjeruju, istina izvuće kraći kraj.
_________________

InFiNiTy · Postano: 5/12/2006, 18:32 Naslov:

Nijedna institucija
(i nitijedna Revolucija)
Ne garantira čovjeku
Pravo da diše
Nitijedna garancija nije toliko potrebna
Ljudi žive daveći jedni druge čitavo vrijeme
Ti me daviš
Uvijek kada Tebi ne mogu reći što mislim
Uvijek kada moram mijenjati boju svoga glasa
Da Ti ne primjetiš što osjećam
Uvijek kada govorim sam sa sobom
Pravdajući se pred svojim unutarnjim sucem –što si Ti
Uvijek kada se pred Tobom moram paziti i kontrolirati
Da Ti ne primjetiš moje želje i potrebe
Moja je osveta to isto tražiti od tebe
Svi živimo gušeći se
Svi mi davimo
Vrijeme je da počnemo disati slobodno
Otvoriti se – to je
Tjeskoba se pojavi uvijek kada je duh zatvoren
Bez da se može širiti, letjeti, tražiti, djelovati
Tjeskoba se pojavi uvijek kada se ne dopusti
Da duša želi, osjeća, teži za nečim
Tjeskoba je željeti disati – i ne uspijeti
Tjeskoba je trebati disati – i ne moći

(Angelo Gajarse, Brazil, Tjeskoba)
_________________
"Sve što trebam je u meni."

twister · Postano: 7/12/2006, 16:04 Naslov:

Trava je uvijek zelenija u susjedovom dvoristu...

Bio jednom jedan klesar koji je bio nezadovoljan samim sobom i svojim polozajem u zivotu.

Jednog dana prolazio je pored kuce nekog bogatog trgovca. Kroz otvorena vrata vidio je mnogo skupih stvari i vaznih posjetitelja. "Zacijelo je taj trgovac vrlo mocan" pomisli klesar. Postao je zavidan i zelio da sam bude poput trgovca.

Na svoje veliko iznenadjenje, postao je trgovcem, i uzivao u vecem bogatstvu i moci nego sto je ikada zamisljao. Uskoro je pored njega prosao visoki drzavni sluzbenik kojeg su nosili u nosiljci i kojeg su pratili sluge i vojnici. Svi su se morali pokloniti kada je povorka prolazila. "Kako je mocan taj sluzbenik!" pomislio je. "Kad bih barem ja bio visoki drzavni sluzbenik."

Postao je drzavni sluzbenik, kojeg su posvuda nosili u njegovoj stolici. Svi ljudi su ga se plasili i mrzili ga. Bio je vruc ljetni dan i on se osjecao vrlo neugodno u svojoj od znoja ljepljivoj stolici. Pogledo je prema suncu. "Kako je sunce mocno! Zelio bih biti sunce." pomislio je.

I postao je sunce. Obasjavao je zemlju i svojom snagom seljacima unistavao polja. Ali veliki crni blak je stao izmedju njega i zemlje i njegovo svijetlo vise nije moglo doci do zemlje. "Kako li je mocan taj olujni oblak" pomislio je. "Zelio bih biti oblak."

Tada je postao oblak koji je potapao polja i sela, i na kojeg su vikali. No uskoro je otkrio kako ga nesto gura velikom silinom, i ubrzo je shvatio da je to vjetar. "Kako je mocan" pomislio je "Zelio bih biti vjetar."

Postao je vjetar koji je cupao drvece i nosio krovove kuca i kojeg su se svi plasili i mrzili ga. Ali nakon nekog vremena, naisao je na nesto sto se nije micalo, bez obzira kako jako puhao - bio je to velika kamena stijena. "Kako je jak taj kamen." Pomislio je "Zelio bih biti kamen."

Tada je postao kamen, mocniji od svega na zemlji. No dok je tako stajao, zacuo je zvuk cekica kako udara u dlijeto i u povrsinu kamena, i osjetio kako se mijenja. "Sto bi moglo biti mocnije od kamena?" upitao se.

Pogledao je prema dolje i ispod sebe ugledao klesara...

twister · Postano: 21/12/2006, 13:50 Naslov: KADA BIH MOGLA PROŠETATI S TOBOM, TATA

KADA BIH MOGLA PROŠETATI S TOBOM, TATA

Kad bih mogla prošetati s tobom, tata,

U trenutku ukradenom,

Vidjela bih korak tvoj

I utjehu u njemu pronašla.

Pri kraju dana,

Na blagom suncu kolovoza,

Umoran si od posla

I dužnosti koje si obavljao.

Zadovoljstva ti bijahu sitna,

A meni se činilo da

Bezvrijedna su.

Sada, dok danima svojim koračam,

U njima nalazim utjehu.

Tvoje cvijeće i vrtovi,

Koje si iz pečene gline oživio;

Tvoje ptice i krila njihova,

Kojima je Bog podario uzlet.

Malo smo govorili,

Još manje dijelili.

Kad bih s tobom mogla prošetati, tata,

U srcu bih ti priznala

Da tvoj bijes

Nikada razumjeti nisam mogla,

Ni tvoje razočarenje, ni bol tvoju.

Ali, iako sve je tako zbrkano,

Ja sam ipak na dobitku.

Jer prisilio si me da

Unutra se okrenem,

Da tragam i pronađem

Smisao života,

Ljubavi i vremena.

Bez učenja si me učio

I pružio mi iz nutrine svoje

Mnoga značenja ovoga putovanja,

Iako nikada toga nisi bio svjestan.

Bio si vrtlar moj brižan,

Moj učitelj neprepoznati;

Iz tvog srca, mojim rukama

Duh se moj oblikovao.

Dok u svojoj krhkoj čahuri

Skrivah se, zaštićena od borbi,

Iz nutrine spoznah

Što je smisao života.

Zato ti sada, tata, dok

Noćas šetamo,

Srce svoje pružam… da

Odnos naš nikada više ne bude tužan.

Jer prošlosti nema više

Ja je na počinak poslah,

Jer i ti i ja sada znamo

Da smo uradili najbolje što smo mogli.

Obitelji svjetlosnoj svojoj,

Neka te uvijek

Ljubav i spokojstvo i opraštanje

Na putu tvome prate.

Iz knjige "Opraštanje" / prevedena na hrvatski

Kaliopa · Postano: 31/12/2006, 19:03 Naslov:

Misliš da se moraš prosvijetliti.
Ne moraš, jer već jesi prosvijetljen.

Misliš da moraš slijediti put do tamo.
Puteva nema.

Misliš da je prosvjetljenje cilj.
Ciljeva nema.

Misliš da moraš promijeniti sebe i svijet kako bi postao bolji.
Nema se što činiti.

Misliš da možeš naći Boga na Tibetu ili u Indiji.
Nema se kuda ići. Svijest je svuda ista.

Misliš da je ishod tvoje osobne priče bitan.
Sve je isto, bez obzira na ishod.

Misliš da je tvoja priča stvarna.
Ona je iluzija, san.

Misliš da kontroliraš svoj život.
Samo si lutka Izvora.

Misliš da imaš slobodnu volju i biraš.
Postoji samo sudbina koju slijediš.

Misliš da tamo vani imaš neprijatelje.
Tamo vani je samo Izvor.

Misliš da postoji magična formula za pronalaženje Boga.
Opusti se, već si u Njemu.

Misliš da je svačija drama stvarnost.
Sve je to načinjeno do dima i ogledala.

Misliš da Bog želi višu svijest na planeti.
Izvor je ovdje samo kako bi se igrao u ograničenosti.

Misliš da te Bog drži odgovornim.
Karme nema.

Zabavljen si prosudbama, uporedbama, mišljenjima i predrasudama.
Postoji samo ono što jest, kako jest. Upravo onako kako treba biti.

Želiš biti važan i cijenjen.
Samo bivaj.

Bojiš se smrti kao najtragičnijeg događaja u svom životu.
Smrt je kraj ograničenja.

Žališ zbog prošlosti, brineš u sadašnjosti i bojiš se budućnosti.
Opusti se. Ti si beskonačni Izvor koji sniva zabavni san.

Intrigiran si složenim teorijama zavjere.
Postoji samo Izvor koji Se zabavlja.

Misliš da postoji svrha tvog življenja.
Nema individualnog "ja" koji bi imao svrhu.
Postoji samo Izvor.
On ima svrhu, koju ne možeš spoznati kroz svoj konačni um.

Istina o ljudskom biću

...Ovo je tijelo poput sna.
Kada je tijelo samo nestvarno,
Onda su i sve stvari ovoga svijeta nestvarne.
Nam* je jedina istina...

...Tijelo je boravište bola i ugode.
Po potrebi, oboje moraju djelovati.
Satsangi** odrađuje godine patnje u nekoliko dana...
...Stoga ne brini.

Pozdravi trenutak boli kao blagoslov,
Jer i bol i radost nam šalje On...

...Kad sve dolazi od Njega, čemu se žaliti?
Bog je uvijek s nama i stalno nas promatra.
Ako je bol za našu dobrobit, On nam šalje bol.
Ako je ugoda za našu dobrobit, On nam šalje ugodu.
Oboje nam dolaze njegovom voljom...

...Brini samo o meditaciji.
Stvari ovoga svijeta ići će svojim putem.
One se stalno nastavljaju i nikada ne prestaju...

...Uvijek pamti da moraš napustiti ovaj svijet.
Za sve što učinimo pod utjecajem uma, morat ćemo snositi posljedice.
Utisni u svoj um da uvijek živiš u Božjoj volji.
Tada ćeš postići sve...

...Nemoj nikada misliti da bi trebao posjedovati neku stvar.
Nemoj nikada misliti da je netko manje vrijedan zauzeo viši položaj koji zavrijeđuješ ti.

Takve niske misli i želje ne smiju nikada poteći tvojim umom...
...Shvati da se svatko peče u tavi iluzije

I da se u njoj sva bića prže dan i noć.
Zašto onda za njom čeznuti?
Jedina želja treba biti molitva za ljubav i vjeru pod stopalima Učitelja
I slijeđenje Njegova učenja...

...Ne budi ushićen čak ako ti je dano gospodstvo nad četrnaest svjetova,
Jer je to nestvarno i prolazno.
Ako voliš nestvarne stvari, bit ćeš zavaran.
Ako ti je tvoje gospodstvo oduzeto, ne osjećaj se depresivno,
jer Onaj koji ti ga je dao, uzeo ga je natrag.
Ono je za tebe bilo nestvarno i uvijek je pripadalo Njemu...

...Ma koliko te netko hvalio ili kudio,
Ne smiješ biti oduševljen pohvalama
Niti potišten pokudama.
Ostani u Božjoj volji i budi sretan,
Ma gdje te On smjestio...

...Ovdje nećemo živjeti vječno.
Duljina je našega života određena u sekundu,
A tako i naši dahovi.
Povuci svoj um od svjetovnih želja
I drži pažnju na Shabdu***....

...Pozdravi i trenutak patnje,
Jer te podsjeća na Boga.
On dolazi Njegovom milošću, nikako drugačije.
Zato ostani neuznemiren uslijed patnje...
(Soamiji Maharaj)

* Nam – Ime Božje
** Satsangi – aspirant
*** Shabdu – Unutarnji zvuk (npr. Aum, Om...)

_________________
Now what do you believe?
Who do you receive?
Where do you go next?
And through what exit do you leave?

NPZ · Postano: 3/1/2007, 14:40 Naslov:

Molitva plemena Sijuxa

O, Veliki Duše, čiji glas slušam u vjetru,
čiji dah daje svijetu život - usliši me.
Malen sam i slab
i trebam tvoju moć i mudrost.
Da hodam s ljepotom,
da moje oči uvijek gledaju
ljubičasto - crveni zalazak sunca;
da moje ruke poštuju stvari što
si ih ti stvorio,
i da moje uši prisluhnu
tvome glasu;
da budem mudar,
tako da dokučim znanje
što si ga predao svojoj djeci,
znanje skriveno u svakom listu i stijeni;
da budem jak, ne zato da budem
jači od svoje braće,
već da se mogu suočiti
sa najvećim neprijateljem -
samim sobom;
da budem zauvijek spreman
doći k tebi
s otvorenim očima,
zato da bi,
kada ugasne moja duša,
tako kao što gasne sunce na zalazu,
moja duša došla k tebi bez srama....
_________________

angelspring · Postano: 3/1/2007, 15:03 Naslov:

....Da hodam s ljepotom,
da moje oči uvijek gledaju
ljubičasto - crveni zalazak sunca;...

sunce na Siriusu je ljubičasto-crveno Smile

_________________

~unikatni i terapeutski nakit~

NPZ · Postano: 3/1/2007, 16:37 Naslov:

NPZ · Postano: 3/1/2007, 17:54 Naslov: STOPE U PIJESKU

Jedne noći neki čovjek usni san
u kojem je vidio sebe kako korača
plažom s Gospodinom.
A po nebu su prolazili prizori iz
njegova života.
I primijeti uza svaki prizor tragove dvaju
para stopala u pijesku:
jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu.
Kad mu se prikazao i posljednji prizor,
okrene se i pogleda stope u pijesku. Puno
puta uza stazu njegova života pojavljivao
se samo jedan trag stopala. A bijaše to,
opazio je, u najtežim i najtužnijim
životnim trenucima.

Budući da ga je to
uznemirilo, upita Gospodina:
"Gospodine, rekao si da ćeš uvijek
hoditi sa mnom odlučim li jednom slijediti
Te. A primjetio sam da se upravo
uz najteže trenutke u mom životu pruža
samo jedan trag stopala. I ne
razumijem zašto bi me ti ostavio onda
kad sam Te najviše trebao."

A odgovori Gospodin:
"Sine moj, drago moje dijete,
volim te i nikad te ne bih napustio.
A ono doba, doba tvojih
iskušenja i patnji, koje prati samo
jedan trag stopala u pijesku,
bijaše to onda kad sam te
nosio u naručju."
_________________

Kaliopa · Postano: 3/1/2007, 17:56 Naslov:

NPZ · Postano: 3/1/2007, 18:13 Naslov:

NPZ

Nekoć davno je naišlo strašno nevrijeme i kako je kiša padala, tako je riječica sve teže držala vodu u svom koritu, i na kraju posustala. Podivljala voda počela je poplavljati maleno selo. Isprva je voda dosezala samo do koljena i spasioci su prolazili čamcima i evakuirali stanovnike. Prolazeći kraj male crkvice pozvali su svećenika da se popne na čamac, što je ovaj odbio s riječima: Vi spašavajte narod, mene će Bpg spasiti.
Kada je voda naišla do polovice crkve, ponovo pozvaše svećenika da se popne na čamac, što je ovaj odbio s istim riječima.
Voda je već dopirala do zvonika gdje je svećenik potražio utočište, kada su ga spasioci treći puta pozvali, da se spusti u čamac, jer mu je to posljednja prilika, što je ovaj i po treći puta odbio s riječima: Vi spašavajte narod, mene će Bog spasiti.
U svojoj prevelikoj vjeri ostao je na zvoniku i na kraju ga je voda progutala.
Kada se susreo s Bogom, razočaran ga je upitao:

- Bože, bio sam tvoj vjerni službenik i vjerovao sam ti da ćeš me spasiti. Kako si mogao dozvoliti da potonem?

Bog prolista knjigu i zbunjen se obrati svećeniku:

"Ovdje lijepo piše da sam ti tri puta poslao čamac, a ti si odbio ući!"

... stvarno, koliko puta u životu nam je netko poslao čamac, a mi smo bili slijepi za priliku koja nam je bila pružena... jer nismo znali gledati... Sad

_________________

NPZ · Postano: 3/1/2007, 19:16 Naslov: Gdje je sakrivena sreća?

Stara Hinudistička legenda kaže, da su nekad davno živjeli ljudi bogovi. Međutim, oni su svoje moći zloupotrebljavali do te mjere, da je Brahma, bog svih bogova, odlučio da im oduzme moči i sakrije ih negdje, gdje ih nikada ne bi mogli naći.
Preostalo je još pronaći pravo mjesto za sakrivanje moći i sreće.
Skupila sa manja skupina bogova koja se latila problema. Predlagali su:
»Zašto ne bismo pokopali ljudsku moć u zemlju?«
I Brahma im je odgovorio:
»Ne, ljudi bi kopali tražeći moć i sreću jako duboko i ubrzo bi ih našli.«
Bogovi su rekli:
»Pošaljimo, dakle, ljudsku moć i sreću u dubinu oceana.«
Brahma im je opet odgovorio:
»Prije ili kasnije ljudi će pretražiti dno oceana i posve sigurno ih naći i izvući na površinu.«
Tako su mali bogovi došli do zaključka, kako niti zemlja niti more nisu prostori, koji bi mogli sačuvati božje moći od ljudi i shvatili su da ne znaju kamo ih sakriti.

U tom trenutku Brahma sretan uzviknu:

» Ovako ćemo napraviti s ljudskim moćima i srećom! Sakrit ćemo ih duboko u njima samima, jer to je jedino mjesto gdje ljudi neće tražiti!«

Od tada pa sve do danas, sudeći po legendi, ljudi su pretražili cijeli svijet, istraživali, penjali se i padali, ronili i kopali tražeći nešto – SREĆU KOJU CIJELO VRIJEME IMAJU U SEBI!
_________________

InFiNiTy · Postano: 4/1/2007, 13:53 Naslov:

ČAVLI U OGRADIBio jednom jedan mali zločesti dječak.Otac mu je dao vreću punu čavli i rekao mu je da svaki put kad se naljuti i izgubi kontrolu nad sobom zakuca jedan čavao u ogradu.Prvi dan dječak je zakucao 37 čavli u ogradu.Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoju ljutnju i broj zakucanih čavli se smanjivao.Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle.Tako je došao dan tijekom kojeg se nije niti jedan put naljutio.Rekao je to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana tijekom kojeg uspije kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupa jedan čavao.Dani su prolazili i jednoga dana dječak je rekao svom ocu da je počupao sve čavle.Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.Rekao mu je:
"DOBRO SI TO URADIO SINE MOJ, ALI POGLEDAJ SVE TE RUPE U OGRADI.OGRADA VIŠE NIKADA NEĆE BITI ISTA.KADA U LJUTNJI KAŽEŠ NEKE STVARI ONE OSTAVLJAJU OŽILJAK, KAO ŠTO SU OVE RUPE U OGRADI.MOŽEŠ ČOVJEKA UBOSTI NOŽEM, IZVUĆI NOŽ I POSLIJE TOGA NIJE VAŽNO KOLIKO PUTA KAŽEŠ DA TI JE ŽAO, RANE OSTAJU!!!"
_________________
"Sve što trebam je u meni."

NPZ · Postano: 5/1/2007, 13:28 Naslov: Dragocjeni smo...

Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja, pitao je: »Tko od vas želi ovu novčanicu?«
Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je: »Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je dignuo u zrak.
Upitao je: »Tko još uvijek želi ovu novčanicu?« Ruke su još uvijek bile u zraku.
»A što ako napravimo ovo?« bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu.
»Tko je od vas želi sada?«
Ruke su još uvijek bile u zraku.
»Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju«, rekao je:
»Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara. U životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe. Međutim, neovisno na to što se je dogodilo ili što će se dogoditi sa vama, nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni,; još uvijek ste neprocjenjivi… osobito za one koji vas vole.
Veličina vašeg života ne izvire iz toga, što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!
_________________